moj život u zadnjih tjedan dana....

Hej...kao prvo ja sam ana..do nedavno sretna djevojka...uvijek čeznemo za onim što je zabranjeno i želimo ono što nam se uskraćuje..ja nisam zvjezda niti anđeo..da sam ruža htjela bih da moja latica odleti na srca mnogih ljudi i omekša njihova kamena srca..ako se okreneš,vidjet ćeš u mojem oku suzu koja te moli da ostaneš, sačekaš...vidjet ćeš ruke koje se pružaju da te zagrle,a ako poslušaš čut ćeš moje srce koje te moli za razumjevanje..
sjećanje nije obveza nego prozvod mojih iskrenih osjećaja, zato me se ti sjeti kada hoćeš i onoliko koliko sam zaslužila..
O
d pon se moj život počeo urušavat....moje srce me počelo stezat i nisam mogla disat...roditelji su me odveli na hitnu i ondje zaključili da je to stres i da će me pustiti za dan, dva..idući dan sam ponavljala pretrage i nakon jedne od njih sam srušila se i doživjela nevjerojatan osjećaj...nekakva toplina iz nogu lupila je u moju glavu..lječnici me nisu mogli vratiti..slušala sam kako me zove i viču da moram otvorit oči,ali nisam imala snage..nisam jednostavno mogla...nakon borbe sa sobom nekako sam uspjela i otvorila sam oči...vratila sam se u normalan svijet..nakon toga su lječnici počeli sumnjat na mnogo gore stvari..eto danas je ned i sjedim doma jer su me pustili za vikend kako bih skupila snage za daljnju borbu..postoje mnoge teorije o onome što mi je..a nažalost su vrlo različite..u četvrtak je holter bio uz moje srce pa će on odlučiti..sad me već pomalo ponovno strah za svoj život..ne znam hoću li se probuditi iduće jutro..jedina želja mi je da ozdravim i proslavim Božić sa svojom obitelji..ne želim ništa više..samo to..mislim da ne tražim puno...zadnjih tjedan dana sam svaku noć probdjela jer me bilo strah zaspat..bilo me strah suočiti se s pojmom da se iduće jutro neću probuditi..izgurala sam ovaj tjedan..još sad moram do kraja..imam 16 godina..ne želim umrjet..i ja želim biti baka, mama i sretna žena..želim doživjet te godine...prije sam željela mnogo drugih stvari..kad bih mogla ispravila bih mnogo grešaka..odlučila sam početi ispočetka nakon što ozdravim..
još uvijek mi život visi o koncu i zato ovim putem želim se ispričat svima koje se na bilo koji način povrijedila i uvrjedila...nisam savršena i grješila sam..neke greške su me koštale..sada povratka nema, ali želim da mi netko ili nešto svemoguće pruži još jednu šansu za životom i najviše bih željela da je ovo san i da će me netko zagrlit i reći da sam sve sanjala..eto mislim da je ovo dovoljno jer su mi suze počele ponovno klizit niz moje obraze...
šaljem puse i isprike svima...
Posebno zahvaljujem ljudima koji mi nisu dopustili da se predam..., a to su mateja, marina, antonia. zrinka, breza, kiki i igi i tomislav...
ako ne uspijem znajte da ću biti vaš anđeo zauvjek jer ste vi bili moji...<3

14.12.2008. u 13:42 | Komentiraj (16) | Print | # | ^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Opis bloga

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

....

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis